
Julija Džogaz, Master 2 iz arhitekture, na školi arhitekture ENSA Paris–Belleville
Julija Džogaz, Master 2 iz arhitekture, na školi arhitekture ENSA Paris–Belleville
Zovem se Julija Džogaz. Živim i radim u Parizu gde sam i završila svoje Master studije iz arhitekture na školi za arhitekturu ENSA Paris-Belleville. Stekla sam državnu diplomu arhitekte. Još od detinjstva privlačila me je arhitektura kroz veoma različita interesovanja koja se većinski definišu kao umetnička, ali i tehnička. Odrastanje u porodici koja je veoma cenila francusku kulturu, uticalo je na to da i meni postane veoma bliska.Sa 15 godina, pohađanje bilingvalnog francusko-srpskog programa u III gimnaziji pružilo mi je priliku da učestvujem u brojnim studijskim putovanjima. Tako je Francuska postepeno postala zemlja sa kojom sam se srodila. Zahvaljujući tome, mogla sam izbliza i izdaleka da uživam u bogatstvima koja poseduje ova zemlja,
Francuska kultura mi je omogućila i da istančam svoj ukus i ličnost. Nova kultura, božanstven svet umetnosti, a, pre svega, stil života ʺna francuski načinʺ motivisali su me da nastavim sa svojim istraživanjima. Prethodno pomenuti aspekti su osnova da se shvati francuski akademski sistem. Nakon gimnazije nastavila sam da gradim svoje akademsko iskustvo na Univerzitetu u Beogradu, na Arhitektonskom fakultetu sa svim idejama i aspiracijama. Pred kraj ove prve etape svojih studija, došla sam u fazu razmišljanja u vezi sa svojim budućim ciljevima.
Budući da sam bila zainteresovana za umetnost i arhitekturu, bila sam u potrazi za ustanovom koja bi mogla da mi ponudi kombinovanje obe oblasti. Ovi aspekti su baza za razumevanje i shvataje francuskog akademskog sistema. Širenje znanja u ustanovi koja bi mi ponudila strogost, dubinu i ovladavanje znanjima predstavljala je jedinstvenu mogućnost. Moje studije u školi ESNSA Paris-Belleville su tako počele, početak jednog izazova, i lepa prilika za lični razvoj.
Kada je reč o mom izboru i iskustvima koja su usledila, to je bio pravi odraz raznolikosti univerzitetskih programa koje nudi Francuska. Iskustva su bila razna, to je svakodnevno učenje kroz ponašanje, odnose, a posebno kroz obrazovanje. Ta mogućnost da se otkrije sloboda kroz disciplinu, upravo je ono što sam uspela da prepoznam u francuskom obrazovnom sistemu. To je bilo moje najveće iskustvo. Činjenica da mogu da kombinujem umetnost i arhitekturu zajedno bila je simbol jedne nove etape u mom životu. Crtanjem sam već vladala manuelno, ali stvaranje i kreiranje umetnosti prostora kroz arhitekturu bilo je lepo otkriće. Moj cilj je, dakle, bio da steknem znanje u toj oblasti i upoznam francusku kulturu. U tom procesu, shvatila sam da život na drugom mestu nije lak. To je, uglavnom, zato što smo, pre svega, daleko od kuće i zato što se nalazimo u sistemu koji je, na prvi pogled, toliko blizak našem, ali istovremeno i toliko dalek. Malo po malo naviknemo se na na novi način života, rada i reagovanja. Steknemo nova poznanstva, a to iznedri i našu novu ličnost, kroz objedinjavanje svih prethodno stečenih iskustava. Uz prijatelje, teškoće se pretvaraju u nova iskustva.
Želela bih da svoje akademsko obrazovanje nastavim u Francuskoj kroz specijalizacju za sticanje licence za rad u oblasti arhitekture koja se zove HMNOP (L'habilitation à exercer la maîtrise d'œuvre en son nom propre) u univerzitetskoj 2019/2020. Kako samo ime kaže, u pitanju je diploma koja omogućava da se bude odgovoran za gradnju zgrade. Budući da se pored konkretnih aspekata arhitekture interesujem i za naučno istraživanje, doktorat bi mogao da bude dobra ideja za kasnije.
///
Je m’appelle Julija Džogaz, j’habite et travaille à Paris où j’ai également fini mes études de Master à la faculté d’Architecture ENSA Paris-Belleville. J'ai obtenu le diplôme d’Architecte d’état. Depuis mon enfance, j’ai été tournée vers l'architecture à travers des intérêts très divers définis majoritairement comme artistiques mais également techniques. Par ailleurs, grandissant dans une famille qui appréciait beaucoup la culture française, j’en suis devenue très proche. A mes 15 ans, faisant partie d’une classe bilingue (Lycée 3 / classe franco-serbe) j’ai eu l’occasion de participer aux nombreux voyages d’études. La France est alors devenue au fur et à mesure un pays auquel je me suis sentie très proche. Grâce à cela, j’ai pu apprécier de près et de loin les richesses que ce pays possède. La culture française m’a offert l’opportunité de raffiner ma personnalité. La nouvelle culture, le magnifique monde d’art, et avant tout le style de vie « à la française » me motivait à poursuivre ma recherche.
Les aspects précédemment mentionnés sont une base pour pouvoir appréhender et comprendre le système académique français. Englobant les dernières idées et aspirations après le lycée, j’ai continué à bâtir mes expériences académiques à l’université de Belgrade, à la Faculté d’Architecture. Vers la fin de cette première partie de mes études, je suis arrivée à l'étape de réflexion concernant mes futurs objectifs. Intéressée par l’art et par l’architecture, je cherchais une institution qui pourrait me proposer un mélange des deux. Ces aspects représentent une base pour pouvoir appréhender et comprendre le système académique français. Élargir mes connaissances dans un établissement qui m’offrirait de la rigueur, de l'ampleur et de la maîtrise était une opportunité unique. Mes études à l’ENSA Paris-Belleville ont alors commencé, le début d’un défi et une belle occasion pour le développement personnel.
En ce qui concerne mon choix et les expériences qui suivaient, c'était un vrai reflet de la diversité des programmes universitaires proposés en France. Les expériences étaient diverses, on apprend chaque jour à travers les comportements, les relations et surtout à travers l’éducation. Cette possibilité de révéler la liberté à travers la discipline, c’est justement ce que j’ai réussi à reconnaître dans le système d’éducation français. Ce fut ma plus grande expérience.
Le fait de combiner l’art et l’architecture symbolisait une nouvelle étape de ma vie. Dessiner, c’était déjà dans mes mains mais faire et créer de l’art de l’espace à travers l’architecture était une belle découverte. Mon objectif était donc d’acquérir le savoir de cette science et de découvrir la culture française. En cours de route, je me suis rendue compte que la vie ailleurs n’est pas facile. Ceci est le cas principalement parce qu’avant tout on est loin de la maison, et on se retrouve dans un système à première vue si proche mais si loin du nôtre.
Petit à petit on s’habitue à la nouvelle façon de vivre, de faire et de réagir. On se fait des nouvelles connaissances, et cela fait naitre une nouvelle personnalité de nous, tout en fusionnant les expériences précédemment acquises. Avec des amis, les difficultés se transforment alors en un nouvel apprentissage. J’aimerais continuer ma formation académique en France. Poursuivant vers la spécialisation HMONP pour l’année 2019/2020, L'habilitation à exercer la maîtrise d'œuvre en son nom propre, comme le nom le dit est un diplôme qui permet d’être responsable pour la réalisation d’un bâtiment. Par ailleurs, étant donné qu'outre les aspects concrets de l’architecture, je m’intéresse également à la recherche, le doctorat pourrait être une belle idée pour la suite.

Témoignages recommandés

